Prošlo je točno 39 godina od najznačajnijeg uspjeha vinkovačkog nogometa. Taj 6. lipnja 1982. godine datum je koji je obilježio cijelu nogometnu povijest grada na Bosutu. Te nedjelje vinkovački Dinamo se rijetko viđenom lakoćom obračunao sa zeničkim Čelikom. Pred gotovo 20.000 navijača, ali i pred sportskim auditorijem cijele bivše države. Bio je to, naime, prvi izravni TV prijenos ikada iz Vinkovaca, uz komentar legendarnog i neponovljivog Mladena Delića. Vinkovčani su, inače, deklasirali Zeničane s čistih 5:0!
– To se ne može zaboraviti, pamtit ću taj dan dok sam živ. Bio je to veliki sportski rezultat, ne znam koliko današnje generacije uopće mogu spoznati njegovu vrijednost. U bivšoj državi je bilo mnogo kudikamo većih gradova po broju stanovnika koji nikada nisu došli ni blizu Prve lige. To je bila istinska prekretnica za vinkovački nogomet, jako sam ponosan na tu generaciju – rekao je njezin kapetan Stjepan Bogdan, s gotovo 500 službenih utakmica teško dostižni rekorder po broju nastupa za vinkovački klub.
Trener Tonko Vukušić u tom ogledu pred prepune vinkovačke tribine poslao je ovu jedanaestoricu: Tomislav Radić, Stjepan Bogdan, Branko Mlinar, Svetozar Mirosavljević, Ilija Radić, Dušan Kesić, Nenad Lušić, Srećko Lušić, Ivica Tunjić, Milorad Rajović i Sulejman Halilović, obožavana ikona vinkovačkog nogometnog puka.
Povijesne utakmice itekako se dobro sjeća i Tomislav Radić, tadašnji čuvar mreže vinkovačkog Dinama:
– Pritisak je bio ogroman, trema još veća. Prvih 20-ak minuta nisam znao gdje sam, da su šutnuli s centra vjerojatno bi nam zabili gol. Međutim, kad smo poveli 1:0 sve je nestalo.
Taj prvi, ali i drugi te četvrti zabio je Sulejman Halilović, treći je autorski potpisao Nenad Lušić, znan i kao Zijo, a Ivica Tunjić-Tunjo svojim golgeterskim uratkom zaključio je veličanstvenu predstavu koju je dodatno začinio vratar Radić obranivši penal Jasminu Hajduku!
Danas, točno 39 godina kasnije, među nama više nema šefa struke Tonka Vukušića i njegova asistenta Marijana Nosića, te dvojice značajnih Dinamovih protagonista iz onoga doba; Stjepana Baje Sekulića i Milorada Rajovića koji također nažalost više nisu među živima. Ostatak zlatne generacije okupit će se u utorak na Salašu Lamut, čiji je boss Zlatko također dio neponovljive vinkovačke nogometne priče.
– Svi su potvrdili dolazak osim Halila koji je u Beču i koji ima velike tehničke probleme oko organizacije putovanja zbog ove epidemiološke krize. Ove godine nećemo igrati revijalnu utakmicu, samo druženje uz bogatu trpezu i pjesmu. Nagodinu je okrugli jubilej koji ćemo obilježiti i na terenu, ideja je da nam u goste dođu prijatelji iz zagrebačkog Dinama koji su te sezone postali prvaci, pa ćemo odigrati malo s njima, koliko godine i kile budu dopuštali. Ove godine smo sretni što ćemo se okupiti, za razliku od prošle kada nam je korona pomrsila planove – rekao je Zlatko Lamut, domaćin preksutrašnjeg okupljanja neponovljive generacije vinkovačkih nogometaša koja je 6. lipnja 1982. godine smjestila Vinkovce na prvoligašku kartu.
(vinkulja.hr)