Na početku rata, 23.09.1991., nakon 23 godine spajanja dvije savske obale, most između Orašja i Županje srušen je. Bio je kišoviti prohladni ponedjeljak ,oko 18 sati, Orašjem i okolinom odjeknula je strašna detonacija usljed koje su mnoga prozorska stakla popucala.
Vezu između Orašja i Županje održavale su dvije riječne skele koje su prevozile automobile i putnike.
1995.godine snage IFOR – a sagradili su pontonski most između Županje i Orašja s ciljem prijevoza osoblja i opreme do baze u Tuzli. Bio je to najduži pontonski most te vrste do tada ikada sagrađen. Zbog vrlo živog prometa i potrebe, IFOR je nakon 18 dana korištenja uz postojeći postavio i drugi pontonski most. Oba prijelaza bila su u uporabi sve do otvaranja obnovljenog savskog mosta između Županje i Orašja koji je bio i ostao jedna je od najvažnijih cestovnih veza Hrvatske i BiH. Nužnost gradnje novog mosta vrlo su brzo uvidjele vlade obje države, a sagrađen je sredstvima Svjetske banke. Riječ je o prvom zajedničkom velikom projektu obnove RH i BiH. Gradnja mosta trajala je dvije i pol godine, a 22. prosinca 1998. godine otvorio ga je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i članovi trojnog Predsjedništva BiH
Za mostove, pa tako i za ovaj, mnogi kažu da su ruke koje spajaju obale i ljude i predstavljaju simbol života, ljubavi i prijateljstva. I mostovi, kažu, imaju svoju dušu koja živi sve dok se preko njih može prelaziti
Most je težak 1138 tona i njegova je nosivost povećana u odnosu na prijeratnu, a cjelokupna investicija bila je veća od 6,5 milijuna američkih dolara. Most je dug 790 metara, širok 10,5 metara, a dio koji premošćuje Savu dug je 304 metra. Ima dva kolnička traka, a sagrađen je od 28 čeličnih elemenata koje je izradio slavonskobrodski Đuro Đaković.