Svaki ton čujem i prepoznajem u uhu i prije nego ga odsviram

Orašje Posavina

Što je zajedničko Mozartu, Beethovenu, Chopinu, Jimiju Hendrixu, Michaelu Jacksonu, Mariah Carey… i jednom 12-godišnjem dječaku iz Orašja? Svi su rođeni s apsolutnim sluhom i čine mali dio populacije s tom izuzetno rijetkom sposobnošću. Naravno, nije to jamac da će postati glazbeni geniji, ali i ne isključuje. Tu rijetku sposobnost raspoznavanja tonova, akorda i tonaliteta u njihovoj apsolutnoj visini ima Sanjin Ćorhasanović, a tek jedna od 10.000 osoba ima takav sluh, piše Večernji list BiH. I sve bi to bilo daleko od očiju javnosti da upravo Sanjin nije osvojio prvu nagradu na prestižnom međunarodnom glazbenom festivalu u Bijeljini pod imenom Primavera i među više od 350 sudionika, mladih glazbenih talenata iz nekoliko država, osvojio prvu nagradu. Hvalevrijednu drugu nagradu u svojoj klasi u rodnu Tolisu donijela je također darovita Ivona Dominković. Ako se k tome doda da su izvodili klasične teme, i to prvi put na koncertnom klaviru koji, uzgred budi rečeno, nema Orašje pa ni Posavina, onda su uspjesi posavskih glazbenih talenata vrijedni hvale i isticanja. Apsolutni sluh Sanjin s prirodnom ležernošću, iza koje stoji njegovo samopouzdanje, što je inače svojstveno iznimnim osobama sigurnim u svoje znanje i talent, objašnjava nam: “Ja ton imam u uhu prije nego ga odsviram bez gledanja u note.” Doznajemo kako je zapravo još kao mali jako dobro raspoznavao tonove, ispravljao druge s pogrešnim, za uho prosječnog čovjeka, djelićem tona izvan perfektnog. Jedini je učenik s talentom apsolutnog sluha kojeg je imala Glazbena škola Orašje, kroz koju su prošle stotine učenika, potvrđuje nam i prof. Marija Nedić, voditeljica te škole. Vratimo se koncertu i međunarodnom natjecanju Primavera, na kojem su Sanjin i Ivona briljirali, osvojili stručni sud i zasluženo dobili prve nagrade. Samopouzdano su odsvirali klasične teme, kažu nam, onako baš iz srca, za sebe, a ne s prioritetom biti prvi. – Ovo mi je bilo zanimljivo iskustvo jer nikada nisam imao priliku svirati u tako ogromnoj i akustičnoj dvorani i na koncertnom klaviru. Iskreno, bilo je malo treme uoči nastupa, ali kada sam počeo svirati, prepustio sam se da me tonovi nose. Sve oko sebe sam zaboravio, postojala je samo glazba – opisuje Sanjin svoj nastup koji predstavlja i uspjeh njegove profesorice Elne Bukvić. Višestruko talentiran Sanjinov uspješan recept u ovo koronadoba otuđenosti, nazvano i novo (ne)normalno, mogli bi mnogi slijediti. – Kada se želim od svega odmoriti i pobjeći u svoj svijet, ja sviram jer glazba me najviše opušta. Ne propušta dodati kako njegova ljubav nisu samo klasici već Led Zeppelin, Queen… pa onda vožnja biciklom, plivanje i, naravno, njegov četveronožni ljubimac, pas koji uvijek strpljivo od početka do kraja sluša njegovo uvježbavanje. Sanjin je i odličan učenik, a budućnost tek otvara stranice njegova životnog usmjerenja u širokoj lepezi koju već sada stvara – od stomatologije (tata i tetka u tim su vodama), informatike i drugih zanimanja. Glazba je u samom vrhu. – To me određuje i sigurno će me pratiti kroz život. Trenutačno me jako zanima i izazovno mi je skladanje i spajanje klasične glazbe s modernom tehnologijom – zaključuje Sanjin već sada kao odrasla osoba, baš kao što i u glazbi prati napredan program. Po svemu sudeći, Sanjin je jedna mlada, iznadprosječna i višestruko talentirana osoba koja u današnjem vremenu s puno nepoznanica kroči sigurnim korakom vođenim nespornim talentom i darovitošću.

(vecernji.ba)